Namjera…

“Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše.” (George Bernard Shaw, pisac, dobitnik Nobelove nagrade 1925.)

Prije više milijuna godina ljudi su, zajedno s drugim nebrojenim živim bićima, započeli živjeti na Zemlji.

Tijekom povijesti neke su vrste nastajale, neke su se mijenjale, neke i zauvijek nestale. Ipak, čovjek je opstao sve do danas jer je, svjesno ili nesvjesno, znao iskoristiti svoju veliku snagu – mogućnost učenja i prilagođavanja.

Iskoristili smo prirodne sile i upotrijebili ih za svoju korist. Upotrijebili smo sve što nam se našlo u blizini i ljudski život učinili jednostavnijim, sigurnijim i lakšim. No, malo po malo, gubeći mjeru, ne oslanjajući se više na ljudske vrline razumijevanja i suosjećanja, koliko na poriv da posjedujemo sve i vladamo baš svime, od dobrih smo gospodara posali razmetni grabežljivcu. Darove Prirode nismo više sa zahvalnošću primali – počeli smo ih otimati.

Sada imamo gotovo sve. No, tijekom tog procesa dogodilo se nešto što nismo očekivali, nešto o čemu malo tko uopće i želi razmišljati.

U zabilježenoj ljudskoj povijesti nije poznato da je bilo koja vrsta živih bića na Zemlji sudbinu cijeloga planeta imala u svojim rukama. Sve do sada.

Upravo sada ljudi su oni koji se nalaze u tom položaju i krajnje je vrijeme da prihvate odgovornost za svoje ponašanje kojime bi u vrlo kratkom vremenskom razdoblju mogli presuditi cjelokupnom životu na Zemlji. A time i sebi samima.

Jedan od glavnih uzroka gospodarske, prirodne i moralne krize na Zemlji jest odnos čovjeka prema životinjama.

Životinje ubijamo da bismo ih jeli, da bismo od dijelova njihovih tijela pravili predmete za ukras ili svakodnevnu uporabu, da bismo imali na kome eksperimentirati ili ih ubijamo iz puke zabave.

Zbog svega toga uskoro ćemo ostati bez zaliha fosilnih goriva, bez šuma, bez pitke vode, bez plodnoga tla i – što je najveća od svih tragedija – ostat ćemo bez ljudskosti.

Nakon desetljeća istraživanja, čovječanstvo je možda spremno prihvatiti činjenicu da uzgoj životinja za hranu, vivisekciju, laboratorijska istraživanja, lov i slično nisu ništa drugo nego puka ekonomska ekstravagancija i moralna sramota.

Patnja koju svakodnevno proživljavaju milijuni životinja neizreciva je. Naš planet propada.

Mi smo uzrok tome, Mi smo i jedini koji možemo učiniti da ta patnja prestane.

“Bilo je nužno civilizirati čovjekov odnos prema čovjeku. Sada je nužno civilizirati čovjekov odnos prema prirodi i životinjama.” (Victor Hugo, pjesnik i pisac)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: