Gersonova metoda ili Umirati da bi znali

Sve češće primjećujem da je zdravlje postalo jedno od onih stvari do kojih se dolazi teško i uz puno muke. Najviše zbog toga što ljudi osjećaju da je zdravlje nešto što si mogu ili ne mogu priuštiti, da je zdravlje nešto za čije postizanje ili održavanje treba puno novca ali i “dobre karme” koja određuje da li će nam se Medicina smilovati i pomoći nam da živimo, ili neće. Na žalost, najmanje je onih koji razumiju da je zdravlje stvar odabira, i da je svakome dostupno.

Prilikom svojih susreta sa narušenim zdravljem saznala sam za Gersonovu metodu koja me fascinirala i na mnoge načine proširila moje vidike te mi oplemenila život.

Ako vas zanima o čemu se radi, na YouTubeu postoji izvrstan film o tome, nazvan Umirati da bi znali.

Ako je i vaše zdravlje ugroženo, predlažem vam da se informirate o Gersonovoj metodi (naziva se još i Gersonova terapija) i da pokušate s njom – zaista može pomoći. Sretno!

“Živimo u ključnim vremenima, proživljavajući dosad neviđen napad na zdravlje, kako nas samih tako i našeg planeta. To dvoje povezano je i ne može se razdvojiti. Ovo je kriza za koju ne možemo optužiti vanjske sile – sami smo se u nju doveli. Očigledno je da smo tijekom mnogih stoljeća zlostavljali Zemlju, naš jedini dom, brutalno je iskorištavajući, kao da je beživotna gruda dragocjenih sirovina koje možemo trošiti. Danas, i prilično prekasno, shvatili smo da je naš planet zapravo kompleksan živi organsvetiti na dramatične načine, odu li ljudske aktivnosti predaleko. Danas je potrebno biti izvanredno slizam s ogromnom, ali ne i beskonačnom sposobnošću samoregulacije – i da nam se može oijep da se ne vidi kako je taj proces već započeo. Sve nas to izravno pogađa. Ne poštujući prirodu, otuđili samo se od nje, i globalno i u našim pojedinačnim životima. Blještavilo visoke tehnologije, elektronička čuda, svemirska putovanja, neograničena računalna snaga i sve udobnosti potrošačkog društva učinili su da zaboravimo osnove ljudskog postojanja, odnosno da:

* Sav život na zemlji ovisi o oko 25 cm plodnog površinskog sloja tla, sposobnog prehranjivati biljni život, koji pak prehranjuje životinje i ljude. Ta se dragocjena tvar rapidno gubi širom svijeta kroz poplave, eroziju, intenzivne poljoprivredne metode, deforestaciju i druge destruktivne postupke. Nastavi li se to razaranje, nikakva nas visoka tehnologija neće biti u stanju prehraniti.

* Mi smo dijelovi prirode, tisućljećima smo se razvijali zajedno s drugim oblicima života, tako da naši organizmi mogu biti zdravi samo uz prirodnu hranu, svjež zrak, čistu vodu i okoliš bez otrova.

(Uvod iz knjiLiječenje na Gersonov načinge “Liječenje na Gersonov način”, autorica Charlotte Gerson i Beate Bishop, u izdanju TELEdiska)

Namjera…

“Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše.” (George Bernard Shaw, pisac, dobitnik Nobelove nagrade 1925.)

Prije više milijuna godina ljudi su, zajedno s drugim nebrojenim živim bićima, započeli živjeti na Zemlji.

Tijekom povijesti neke su vrste nastajale, neke su se mijenjale, neke i zauvijek nestale. Ipak, čovjek je opstao sve do danas jer je, svjesno ili nesvjesno, znao iskoristiti svoju veliku snagu – mogućnost učenja i prilagođavanja.

Iskoristili smo prirodne sile i upotrijebili ih za svoju korist. Upotrijebili smo sve što nam se našlo u blizini i ljudski život učinili jednostavnijim, sigurnijim i lakšim. No, malo po malo, gubeći mjeru, ne oslanjajući se više na ljudske vrline razumijevanja i suosjećanja, koliko na poriv da posjedujemo sve i vladamo baš svime, od dobrih smo gospodara posali razmetni grabežljivcu. Darove Prirode nismo više sa zahvalnošću primali – počeli smo ih otimati.

Sada imamo gotovo sve. No, tijekom tog procesa dogodilo se nešto što nismo očekivali, nešto o čemu malo tko uopće i želi razmišljati.

U zabilježenoj ljudskoj povijesti nije poznato da je bilo koja vrsta živih bića na Zemlji sudbinu cijeloga planeta imala u svojim rukama. Sve do sada.

Upravo sada ljudi su oni koji se nalaze u tom položaju i krajnje je vrijeme da prihvate odgovornost za svoje ponašanje kojime bi u vrlo kratkom vremenskom razdoblju mogli presuditi cjelokupnom životu na Zemlji. A time i sebi samima.

Jedan od glavnih uzroka gospodarske, prirodne i moralne krize na Zemlji jest odnos čovjeka prema životinjama.

Životinje ubijamo da bismo ih jeli, da bismo od dijelova njihovih tijela pravili predmete za ukras ili svakodnevnu uporabu, da bismo imali na kome eksperimentirati ili ih ubijamo iz puke zabave.

Zbog svega toga uskoro ćemo ostati bez zaliha fosilnih goriva, bez šuma, bez pitke vode, bez plodnoga tla i – što je najveća od svih tragedija – ostat ćemo bez ljudskosti.

Nakon desetljeća istraživanja, čovječanstvo je možda spremno prihvatiti činjenicu da uzgoj životinja za hranu, vivisekciju, laboratorijska istraživanja, lov i slično nisu ništa drugo nego puka ekonomska ekstravagancija i moralna sramota.

Patnja koju svakodnevno proživljavaju milijuni životinja neizreciva je. Naš planet propada.

Mi smo uzrok tome, Mi smo i jedini koji možemo učiniti da ta patnja prestane.

“Bilo je nužno civilizirati čovjekov odnos prema čovjeku. Sada je nužno civilizirati čovjekov odnos prema prirodi i životinjama.” (Victor Hugo, pjesnik i pisac)

Dan planeta Zemlje (Zagreb, 22. travnja 1991.)

Znate li da je ova slika, najpoznatija i najrasprostranjenija slika na svijetu? Nalazi se i na zastavi Međunarodnog dana za planet Zemlju.

Na http://www.magicus.info/ objavljen je vrlo zanimljiv članak prenesen iz Vjesnikove arhive  o tome kako je prije punu 21 godinu u Zagrebu obilježen (prvi puta!) Dan planeta Zemlje. Organizatorice programa bile su Jasminka Peko, Mirjana Gračan i Suzana Hetrich, a prenosio ga je HTV. Više o tome možete pročitati ovdje.